Lektire,Lektire!!!!!!!!!!!!

nedjelja, 22.02.2009.

Bambi!!!!!

Felix Salten

BAMBI

Bilješke o piscu: Felix Salten rođen je u Budimpešti , ali se još u djetinjstvu odselio s roditeljima u Beč gdje se školovao. Zvao se Siegmund Salzmann , a Felix Salten je
njegovo izmišljeno književno ime. Radio je kao novinar, pisao kazališne kritike, objavio
niz romana, pripovijetki, dramskih tekstova. Uz Bambija , Felix Salten je objavio još nekoliko knjiga za djecu : Bambijeva djeca, Petnaest zečeva, Dobro društvo, Fabijan,
carev konj i dr. Umro je u Zurichu, u Švicarskoj.


Najvažniji događaj :



Bambi ostaje bez majke

Tog strašnog dana Bambi je bio s majkom , tetom Enom , Falinom , Gobom i ostalima .
Slušao je strašne priče o Njemu . Odjednom Rono osjeti da se nešto čudno događa ,
ubrzo su i vrane oglasile opasnost . Odjednom se sve srne sjate u gomilu . Bio je to On.
Ali On nije bio sam , bio je sa svima svojima i svi su očekivali ono najgore. Bili su
opkoljeni tamo u guštari . Čuli su visoko u zraku šum fazanovih krila. Odjednom je
odjeknuo tresak groma i fazan je uz mukli tresak pao na zemlju. Bambi nije čuo ništa
od graje i kucanja vlastitog srca , samo bi ponekad začuo majčine riječi˝ostani samo
kraj mene˝. Bambi krene s majkom . Marena ih je slijedila. Išli su polako kroz granje.
Došli su do čistine . Majka je jednim skokom bila vani. Bambi jurne za njom. Bambi
nije ništa vidio , samo je trčao. Učinilo mu se da je vidio majku kako pada ali se nije ni
na šta obazirao , samo je dalje jurio u želji da se spasi. Odjednom je Bambi čuo kako
ga netko doziva. Bio je to Gobo . Bespomočno je ležao u snijegu . Bambi je pokušao natjerati Gobu da krene dalje ali on je bio preslab da bi ustao. Bambi je trčao dalje bez cilja.Kad
se stao spuštati mrak , nastade tišina. Prvi kog je Bambi susreo bio je Rono. Tražio je majku
ali nitko ju nije vidio. Kasnije u noći nađe Bambi Netlu i Falinu . Svi su se vrlo veselili tom
susretu. Odjednom opaze kako im se približava teta Ena i oni joj potrče u susret. Ena je
plakala i bila je nasmrt iznemogla . Jadikovala je jer Goba nigdje nije bilo. Na kraju Bambi
plašljivo upita : - Teta Ena ... zar nisi vidjela moju majku ? – Nisam – odgovori teta Ena tiho.
Bambi nije nikad više vidio svoju majku .



Osobno mišljenje :
Bambi je divna knjiga. U isti mah je očaravajuća , osječajna i ganutljiva . Bambi , poput
djeteta bezazleno ali i uporno otkriva svijet i njegove zamke . Uz pomoć majke polako
odrasta ali je i prerano gubi . Najtužnije je to što za smrt Bambijeve majke i ostalih
životinja nije kriva priroda nego čovijek. Mislim da bi se ljudi trebali mnogo više brinuti o
životinjama . Trebali bi im pompoći da prežive teške zime a ne ih proganjati i ubijati .

Glavni lik :
Bambi – radoznao , nestašan , nestrpljiv , veseo , razigran , dobronamjeran i lijep

Sporedni likovi :
Majka – nježna , brižna i strpljiva
Teta Ena – veoma ljubazna
Gobo - dobar i susretljiv , veoma slabašan
Falina - svježa , živahna i puna doskočica kao šipak koštica
Svraka , skakavac , leptir , zeko , ćuk , fazan i dr. šumske životinje

22.02.2009. u 13:14 • 13 KomentaraPrint#

Suze Sina Razmetnoga

IVAN GUNDULIĆ:
SUZE SINA RAZMETNOGA



Suze sina razmetnog (1622.) - religiozna poema u tri "plača" što obrađuje biblijsku parabolu iz Evanđelja po Luki o grešnom, razmetnom sinu koji se odmetnuo od oca, a kada se pokajao, bilo mu je sve oprošteno - otac ga je opet primio na svoja njedra. Priča o mladićevu sagrešenju, grijehu, spoznaji vlastitog grijeha i pokajanju ima alegorijsko značenje: ocrtava nemarnost čovjeka prema Bogu, svojemu ocu, od kojeg bježi odajući se grijehu. No grijeh dovodi čovjeka u bijedu i nesreću, pa se čovjek, shvaćajući razliku između Boga i svijeta, između dobrote i svijeta ponovo vraća Bogu, koji mu u svojoj neizmjernoj dobroti oprašta.

Gundulić u osmeračkim sestinama, kiticama od šest osmeraca s rimom ababcc, opjeva sagrešenje, spoznaje i skrušenje biblijskog grešnog sina, ali i svaki čovjeka, nasljedujući poznate talijanske religiozne poeme Suze svetoga Petra L. Tansilla (1510. – 1568.) i Suze Marije Magdalenske Erasma da Valvasonea (1523. – 1593.). Gotovo je svaka kitica u poemi građena tako da posljednja dva stiha poentiraju značenje prvih četiriju stihova, zatvarajući sestinu u malu, zatvorenu cjelinu.

Naslov djela je metaforičan: suze nisu samo doslovna oznaka za opis emocionalnog stanja čovijeka, nego i metafora za književno djelo koje tako stanje opisuje. Po književnom obliku Suze pripadaju žanru religiozne poeme, osobito proširenu u doba baroka, u doba sveopće rekatolizacije života. Podjela poeme na tri djela, na tri plača, nije samo formalne naravi;
tročlana struktura simbolizira supstancijalnu teološku misao djela: grijeh, sagrješenje, spoznaja grijeha te pokajanje i iskupljenje grijeha pomoću boženskog milosrđa osnovne su teološke misli ne samo Gundulićevih Suza nego i kršćanske vjere.

Idejna je nakana poeme čitaocu kroz biblijsku parabolu i dramu čišćenja duše opisati put od grijeha do oprosta te ga navesti na normalan život. Suze, naime, nisu samo prepjevana biblijska parabola: oblikovana kao iskaz samog pjesnika, s jedne, i biblijskog grešnog sina, s druge, kao dvoglasni plač evanđeoskog sina i lirskog subjekta, poema je priča o svakom čovjeku, o egzistencijalnim, moralno-etičkim problemima svakog pojedinca. Međutim, ta religiozna, kršćanska, moralno-didaktička poema svoju je izvanknjiževnu funkciju oblikovala u formalnom pogledu na izrazito estetizirani način, te je ne samo vrhunac baroknog načina pisanja, vrhunac estetizacije književnog teksta u 17. stoljeću nego remek-djelo umjetnosti riječi, forme, stila u hrvatskoj književnosti uopće.


Kao književna vrsta, kao poema, Suze sina razmetnoga izgrađene su na elementima svih triju književnih rodova: pričajući priču o razmetnom sinu, Suze nose element epskog, narativnog. Iznoseći moralnu dramu subjektiviteta, grijeha i čišćenja od grijeha, Suze participiraju u rodu dramskog, a oblikujući više stanja subjekta i refleksije o
moralno-teološkim pitanjima nego vanjske događaje, poema nosi izrazite crte lirskog.

Inspirirana teološkom mišlju o veličini Božijeg praštanja, u poemi se glas razmetnoga biblijskog sina i lirskog subjekta slijevaju u jedinstven ton da bi se mogli prenjeti čitaocu kao nada i mogućnost spasa.

Pričajući svoju priču i razmišljajući o grijehu i Božjem milosrđu, grešni sin razmišlja o svim važnim pitanjima ljudske egzistencije: životu, ljubavi, ljepoti, ženi, grijehu, smrti, a najviše o Bogu. Razmišljajući npr. o ljubavi Gundulićev razmetni sin izriče ove i domišljato oblikovane misli nevjerice u ljubav nekrepke žene:

Ah, prem ziđe na prižini
I vrh morske trči pjene,
Tjera vihar po planini,
Omekšava tvrde stjene,
Malim sudom more prazni,
Zmiju grije, lava blazni,

Kaže ropstvo, krije verigu,
Ište zdravlje u nemoći,
Kami i cvitju, cvit na snigu,
Snig na suncu, sunce u noći,
Vjeru u ljubavi tko god cijeni
U nekrepkoj naći ženi.

Razmetni sin nizom paradoksa, nizom efektnih oksimorona govori o životu i svijetu:

Eto život moj svjedoči
Kakav svit je i što daje:
Kad se smije plač uzroči,
A kad plazni, tad izdaje;
U uresnu lijepu sudu
Zadrži nalip i smrt hudu.

Celovom te slaciijem truje,
Grleć te smrtno ubija;
U hvalah te istijeh psuje,
A u krepčinah svijeh privija;
Razlik obraz stavlja na se
Kao zvijer ka se vjetrom pase.
Tiho s hitrim zasjedami
Tjera iz srca svih bojazni,
I unjeguje sprva i mami
Pod prilikom od prijazni,
Paka silnik pleše i meće
Tko se uzda u nj najveće.

Tako i more u tišini
S kraja pomorca u plav zove,
A kad ga ima na pučini,
Skoči i uzavri na valove,
I u potoopu ki na nj ori
Prije smrti grob mu otvori.

Ah, sad imam pamet hitru:
Sve je što svijet gleda i dvori
Na ognju vosku, dim na vitru,
Snijeg na suncu, san o zori,
Trenutje oka, strila iz luka
Kijem potegne snažna ruka.

Ah, nije život ljudski drugo
Neg smućeno jedno more,
Neg plav jedna ku udugo
Biju vali kako gore;
I sred ovijeh netom tmina
čovjek se rodi, mrijet počina.

Najveći broj stihova u poemi posvećen je mislima o prolaznosti svega i o sve prisutnosti smrti, one fizičke, smrti tjela:

Bježi kud znaš, što hoć čini,
Zapad i istok vas ophodi,
I beskrajnoj po pučini
Svijet kružeći Indije brodi,
Krij se u jame gorskijeh hridi, -
Smrt svuda te slidom slidi.

I nije stvari koja može
Ubjegnuti togaj suda;
U pokoju sted raskoše
Stroj bez misli i bez truda;
Bran se oružjem, zlato trati, -
Naćaš joj se odrvati!




Smrt ne gleda ničije lice:
Jednako se od nje tlače
Siromašne kućarice
I kraljevske tej polaće;
Ona upored mećše i valja
Stara i mlada, roba i kralja.

Vedre krune, teška rala
Jednom kosom ona slama;
Ljepos, blago, snaga i hvala -
Sve je prid njom na ognju slama;
Gluha i slijepa bez obzira,
Kud prohodi, sve satira.

Misao o prolaznosti života, o sveprisutnosti smrti Gondulićev razmetni sin proteže na cjelokupnu ljudsku povijest, povezujući taj motiv s motivom usudne čovjekove podložnosti trenutku, s motivom vremenitosti i nekonzistentnosti svega što postoji u vremenu i kroz vrijeme; pjesnik vrijeme ne doživljava kao kontinuitet, nego kao niz nepovezanih trenutaka:

Gdi su istočna carstva stara?
Gdi gospodstvo od Rimljana?
Svi pod plugom kijem svit hara
Od bremena su uzorana;
Jes tko njegda svijetom vlada,
A ne zna mu se ime sada!

Miru kraljevstva, mru gradovi,
I njih plemstvo trava krije;
A er je umrl život ovi,
Čovjek u srcu miran nije,
A svaki dan vidi očito
Da nije ništor vjekovito.

Brijeme hara stanac kami
I žestoko gvozdje izjeda,
A hoćemo mi da nami
Ki smo od zemlje svrhe ne da?
A ako naš je zgledan,
Vas nije drugo neg hip jedan.

Što je bilo, prošlo je veće,
Što ima biti, još nije toga,
A što je sada, za čas neće
Od prošastja ostat svoga:
Na hipu se brijeme vrti,
Jedan hip je sve do smrti.
Upravo zato sve što je vremenito i u vremenu i ne postoji. Postoji samo vječnost, koja spašava od posvemašnje prolaznosti i svekolikog umiranja. Samo vječnost, vječni život duše, a to ovisi o Bogu i od Boga je dano čovjeku, mogu spasiti čovjeka od njegove tragične vremenite usudnosti. Poemi jest cilj obratiti duh od ljubavi prema ovozemaljskom k ljubavi prema stvoritelju. Suze su tako i teologija i filozofija praktičnog života. Gundulićevo djelo opjevava egzistencijalnu situaciju: odnos prema božanskome i vječnome, s jedne, a prema ljudskoma, vremenitome, ovozemaljskome, s druge strane.

Kao što je po svojim motivskima sastavnicama Gundulićeva poema izraz duha seičenta, tako je i svojim stilom, gomilanjem neobičnih i bizarnih metafora, nizajem neobičnih pjesničkih slika i usporedbi, paradoksnim zaključcima i intelektualiziranim obratima misli, raznim zvukovnim figurama, a ponajviše konstruktivističkim i komčetoznim antitezama, paradoksima i oksimoronima uzorno i klasično djelo baroknog stila.
U Suzama sina razmetnoga na najsretniji način spojile su se misli o prolaznosti ljepote i života, o relativnosti svega što postoji u vremenu, s mišlju o vjeri i ufanju u Božije milosrđe. A izražene su te misli
karakterističnim baroknim koncepktualnim stilom u kojemu je do izraza došla u seičentu toliko cijenjena domišljatost, inventivnost, ingenioznost, oštroumnost, sposobnost zapanjujućeg povezivanja udaljenih pojmova i slika, tih osnovnih instrumenata baroknog pisanja, koji su svi podređeni temeljnoj funkciji teksta: oni služe proizvođenju začudnosti, izazivaju
zadivljenost, a istodobno navode čovjeka na spoznaju o njegovu položaju u svijetu.

Invokacija:
To što Gundulić koristi invokaciju govori nam da su mu uzori bili stari antički pisci.

Ti s nebesa pošlji odi
Meni duha prisvetoga,
Ki od Boga osa ishodi
I od tebe, Sina Boga,
Da on objavi s mog glasa
Za maš nauk što ti kaza!

Kompozicija djela:
Djelo je napisano u simetričnim osmercima, u strofama od šest stihova s rimom ababcc, koja se zove sestina ili sestarima. Sestina je porijeklom iz talijanske poezije, gdje se pojavljuje od 14. stoljeća, a sastavljena je od 6 endecasillaba s rimama ababcc. U hrvatskoj književnosti pojavljuje se najprije u melodrami u društvu drugih strofa od 6 stihova, a odmah zatim i u Gundulićevim suzama i u Dervišu S. Đurđevića.
Otada je karakterističan oblik hrvatske duže pjesme, kraćeg spjeva,
poeme, a osim u osmeračkom, pojavljuje se i u jedanesteračkom ili pak
dvanaesteračkom obliku.

22.02.2009. u 13:12 • 0 KomentaraPrint#

Družba Pere Kvržice

Mato Lovrak


Družba Pere Kvržice





Bilješka o piscu: Mato Lovrak rođen je 8 ožujka 1899.g. u Velikom Građevcu kod Bjelovara. Književničkim radom se bavio 50.godina. Najviše književničkih radova napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Dramatizirani su, a prema njihovom sadržaju snimljeni su filmovi istoga naslova. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri , u školi, u obitelji, u rtazličitim akcijama i pustolovinama, Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge jezika. Mato Lovrak umro je 1974.g. u Zagrebu.

Tema: Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim seljanima.

Osnovna misao: Zajedničkim radom i trudom se može sve ostvariti.

Vrijeme radnje: Lipanj

Mjesto radnje: Selo

Likovi: Pero, Šilo, Medo, Milo Dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, učitelj

Sadržaj:



Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je temperaturu. Sječao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio zajedničko imanje cijelog sela. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Vratio se kući i veselo krenuo u školu. Pridružili su mu se prijatelji: Medo, Šilo, Budala, Divljak i Milo dijete. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na treešnju gazde Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da će mlin biti njihov, a o detaljima će se kasnije dogovoriti. U školu su zakasnili, ali im je učitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvržica. Sutradan su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zapušten i pun granja. Pored mlina je bilo mutno jezero. Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina.

Jednog dana u blizini mlina su pronašli bunar. Htjeli su ga očistiti da bih imali pitku vodu. Prvi je u bunar išao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Srećom uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar.

Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao ići u mlin. Do perinog ozdravljenja za vođu je izabran Divljak.

Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla. Napravili su mostić, očistili grane koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se pero vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao. S njim je otišao i Budala. Dječaci su se bojali d ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili su mu, ali je on ipak sve ispričao djevojčicama, Mariji i Danici. One su došle u mlin i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga, djevojčice su znale čistiti, crtati i uređivati vrt. Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Čuli su da se u selu odrasli opet pokušavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to nije uspjelo. Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnj dan škole. Kada su jednog dana došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Znali su da je to učinio Divljak. Družba nije odustala, svu su štetu popravili i očistili su mlin. Kasno su se vratili kući i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Približavao se kraj školske godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno. Motrili su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije završetka škole diječaci su sve ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin. Dogovorili su se da se završna školska svečanost održi u mlinu. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu, a među njima je bio i načelnik općine. Bili su tu i tamburaši. Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti učiteljev postupak. Ipak su krenuli. U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.



22.02.2009. u 13:11 • 2 KomentaraPrint#

Trojca u trnju

Trojca u Trnjuuuuuuuuuuuuu

Ime i prezime pisca:Pavao Pavličić
Naziv djela:Trojca u Trnju
Izdavačka kuća,mjesto i godina izdanja:Hrvatska tiskara,Zagreb 1992
Vrsta djela:Pustolovni roman za djecu
Mjesto radnje:Zagrebačko naselje Trnje,baraka,Dagave
Citat str. 6
„Njihovo naselje zvano Dugave,bilo je dovršeno tek tog proljeća i još je veoma nalikovalo na gradilište.“
Citat str. 7
„Baraka je bila smještena uz samo korito potoka koji je tuda tekao prije nego što je naselje izgrađeno,a onda su njegov tok presjekli cestom,i to na dva mjesta.Ali,ostalo je korito,vrbe,razni krupni otpad,korov i baraka.“
Citat str. 8
„Usput im je Hrvoje objasnijo kako mora u Trnje da bi nahranio psa i mačku.“
Vrijeme radnje:Ljetni praznici
Citat str.6
„Praznici tek bili počeli i cijelo ljeto je bilo pred njima.“
Citat str. 7
„Pred njima je bilo cijelo ljeto i baraka je mogla poslužiti za najrazličitije namjene“
Tema djela:Potraga za Hrvojem i pljačka banke

Glavni likovi:Hrvoje,Braco,Tut

Hrvoje-živi u novoizgrađenoj kući u Dugavama.Rado odlazi u Trnje gdje je prije živio i gdje ima puno prijatelja.Najviše voli djevojčicu Bibu i dedeka Solarića.Hrvoje je plemenit,hrabar,snalažljiv i uporan.
Citat str.9
„Bili su dobro pogledali i Hrvoja,i njegove bistre plave oči iza naočala,njegove obrve koje su stalno bile uzdignute,kao da se čudi,pogledali bi i čak njegove malko klempave uši...“
Citat str. 121
„Otišao sam do Bibe i sve joj ispričao.Onda sam se vratio ovamo u Dugave.Ali nisam mogao kući,jer je Cvik stalno sjedio na platformi i čekao kada ću naići.

Braco-živi u istoj zgradi kao i Hrvoje. Oca nerado spominje, jer se rastavio od mame. Dobar je prijatelj i inteligentan. Po svojim osobinama pravi je vođa.
Citat str. 5
„Pravio se važan,ne samo zato što je pištolj bio njegov,nego i zato što je doista bio najbolji strijelac.“
Citat str. 8
„Braco je pomalo ismijavao Hrvoja što se nikad ne želi zamjeriti ocu.Jer,Braco nije imao oca ili on to barem tako tvrdi.“

Tut- Tut je najmanj od trojice dječaka. Dobar je prijatelj i slijedi Bracu u svim akcijama iako se boji.Prilično je brbljiv, pa često dovodi sebe i prijatelje u neugodne i smiješne situacije. Žgoljav je i slabašan,stalno radi sklekove kako bi ojačao.
Citat str. 6
„Tut je uvijek tako govorio ,jer on je sve trenirao:i pucanje iz pištolja, i matematiku, i pjesmicu napamet, i švercanje tramvajem...Bio je veliki sportaš i stalno je hodao u trenirci,a ipak,bio je malen i žgoljav kao šibica.I stalno je pipao mišiče,svoje i tuđe.“
Sporedni likovi:Biba,dedek Solarić,Rista,Hrvojeva mama,Bracina mama,Valent,Cvik,Tetovirani dr.Petelić...

Dnevnik čitanja:Mene je posebno dojmio i nasmijao Tut.Zato što ga je pisac prikazao na dojmljiv i humorističan način.Humorističan mi je bio zato što u svakoj pustolovini ili posjetu bio užasno nestrpljiv te bi skakutao i radio sklekove po cijeloj prostoriji.Kada bi pucali iz pištolja Tut bi promašio te rekao:lako vama dečki vi uvijek trenirate,a ja nikad.Stalno govori kako će on sve trenirati. Tut je bio najmlađi među dječacima.


Osnovna misao djela:Prijateljstvo i odanost prijateljima. Poštenje, humanost i zajednički rad uvijek dovode do pozitivnih rezultata. Zločin se za ispunjenje ciljeva ne isplati.

Bilješke o piscu:
Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru 1946. godine. Piše romane, eseje i scenarije. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas radi kao sveučilišni profesor. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca kriminalističkih romana, a istaknuti je pisac romana za djecu i mladež. Značajna su mu djela: "Plava ruža", "Umjetni orao", "Dunav", Vukovarske
razglednice", "Trojica u Trnju", vrata" i "Pok"Zeleni tigar", "Koraljna ora".

22.02.2009. u 13:07 • 6 KomentaraPrint#

Koko u Parizu

Bilješka o piscu:
Ivan Kušan, književnik i prevoditelj, rođen je 1933.godine u Sarajevu.1939.godine se seli u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Najpoznatija djela su mu:Koko u Parizu, Domaća zadaća, Lažeš, Melita, Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Zagonetni dječak i Strašni kauboj.

Bilješke tijekom čitanja:trinaestogodišnji Ratko Milić, zvan Koko, Zlatko Brnčić, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson,
Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michael, pisac
-Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviću, zvanom Pokle
-Koko uči francuski jezik
-Zlatko plaši Koka da se u Parizu otimaju dječaci njihovih godina, svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugrađene strojnice, slijepci pucaju po prolaznicima
-Koko sav prestrašen od Zlatkovih priča, ipak sretno sa Zlatkom dolazi u Pariz
-slikar Poklepović, zvani Pokle odvodi ih u svoj čudan stan i pokazuje sliku Mona Lize
-Marie Clever, kći poznatog francuskog novinara Marcela Clevera, ljuta je na tatu što je nije poveo sa sobom k režiseru Worsonu koji je u Parizu snimao film o krađi Mona Lize
-Nikolas Somais želi svom slijedećem brodu dati ime Mona Liza po čuvenoj slici
-Katsarida Somais, prijatelj Marie Clever
-Koko bježi za lopovima u crvenom automobilu
-Jean i Michel otimaju Koka
-Zlatko uzima sliku Mona Lize kako bi je dao u zamjenu za Koka
-Jean i Michel otimaju Zlatka i sliku
-za sliku Mona Lize Jean i Michel traže 10 milijuna franaka od gospodina Somaisa
-Koko i Zlatko, zajedno sa slikarom, pobjegnu autobusom
-Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka
-bogalj(pisac Kušan) razgovara sa slikarom Poklepovićem
-slika Mona Lize nije orginal
-Charles i Frederic traže sliku kod gospodina Somaisa
-Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa
-zajednički susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko nije "pravi lopov"
-Koko odlazi stepenicama do prijatelja i trči, trči beskonačno trči
-Koko se probudi jer to je bio san i odluči sanjati što više tako lijepih snova

Doživljaj djela:
Roman Koko u Parizu mi se sviđa zato što je u njemu opisan san dječaka Koka.Koko sanja da se nalazi u Parizu sa prijateljem Zlatkom, da je Mona Liza ukradena, no ipak se na kraju probudi i dozna da mu je to san.Knjiga je i vrlo smiješna i pomalo napeta.


Sadržaj:
Na početku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje u Pariz, gdje živi Zlatkov ujak Poklepović, slikar kojeg Francuzi zovu Pokle.Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je već bio u Parizu, pričao je Koku strašne priče o Parizu, pa ga je zastrašio.Prestrašen Koko ipak s Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih dočekuje Zlatkov ujak slikar Poklepović.
Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje čuvenu sliku Mona Lize.Prvi izlazak u Parizu bio je u brijačnicu, iako je Koko htio vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza.Koko je primjetio neke nepoznate osobe koje bježe preko terase u crvenom automobilu pa ih je pratio, ali se nažalost izgubio.Dječaci Jean i Michel željni avanture otmu Koka misleći za njega dobiti otkupninu.Koko im je rekao da je siromašan i spomenuo je sliku Mona Lize.Jean i Michel traže od Zlatka da im za otkup Koka donese sliku.Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli.Koko i Zlatko uspiju pobjeći otmičarima noseći sa sobom sliku.Djevojčica Marie Clevere, kći poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog brodovlasnika, prate Koka i Zlatka.Katsarida je smatrao da njegov otac želi na svome brodu imati sliku Mona Lize, a Marie je iz očevih članaka saznala da je slika nestala.Slikar Pokle trebao je sliku donijeti na snimanje filma "Slika za milijardu", ali kako je slika nestala, on se htio baciti s Eifelovog tornja.
U potrazi za slikom Mona Lize svaki od likova odlazi najprije u stan slikara Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko iznosi svoj razlog zbog čega je htio tu čuvenu sliku.Zajednički prijatelj, bivši bogalj, želio je razgovarati s Kokom, pa je on trčao beskrajnim stepenicama i probudio se.To je u stvari bio san dječaka Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih priča bio jako uzbuđen i prestrašen,
uhvatila ga je groznica i utonuo je u duboki san"A Koko se pokrije preko glave, pomislivši kako bi možda bilo zgodno da još večeras otputuje na drugu stranu svijeta."

Mjesto i vrijeme radnje:
Mjesto radnje je Pariz, glavni grad Francuske "Ne znaš ti što je Pariz.Ondje svaki dan ima 3000 otmica.
Najviše otimaju dečke naših godina, pogotovo strance."Radnja romana počinje i završava u Zagrebu.
Vrijeme radnje je oko 1970.-1980. kad je kao glumica bila popularna Monica Vitti i glumac Peter O`Toole.
Vrijeme radnje je ljeto.

Tema djela:
Tema djela su dogodovštine dječaka Koka i Zlatka u Parizu.Oni, kao i ostali likovi u romanu, pokušaju saznati gdje je nestala slika Mona LIze.Svi to čine na vrlo zanimljiv i zabavan način.

Ideja djela:
Slika Mona Lize je glavni razlog zbog kojeg su svi likovi u romanu nastojali poput pustolova i kriminalaca doći do te slike i na lak način se obogatiti.



Analiza likova:Koko, Zlatko, ujak Pokle, Marie Clever, Katsarida Somais, Marcel Clever, Nikolas Somais, Alles Worson,
papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michel, pisac Kušan
-Koko-trinaestogodišnji dječak iz Zagreba, željan pustolovina, dobar, pravi se važan pred svojim prijateljima, plašljiv, ali to ne želi pokazati, voli da ga smatraju da je hrabar, voli punjenu papriku i stalno je gladan
-Zlatko-kokov najbolji prijatelj, pametan, hrabar, puno čita, voli pretjerivati, bistar, snalazi se u svakoj situaciji
-Marie Clever-hrabra, snalažljiva, voli špijunske romane i mašta da će postati šrijunka kao Mata Hari
-Katsarida Somais-sin bogatog brodovlasnika, bojažljiv, neodlučan, želi postati biciklistički as i svirati električnu gitaru

Književna vrsta:pustolovni roman

22.02.2009. u 13:07 • 0 KomentaraPrint#

sretni kraljević

Sretni kraljević

IME I PREZIME PISCA:Oscar Wilde
PODATCI O KNJIZI:Divič,Zagreb,1999.
BILJEŠKE O PISCU:Engleski književnik irskog podrijekla Oscar Wilde rođen je 1856.godine u irskom gradu Dublinu,školovao se na Oxfordu.Pisao je pjesme,romane i drame.Najznačajnija su mu djela:zbirka bajki Sretni kraljević i druge bajke,prvi put objavljena 1888.godine,roman Slika Doriana Graya,drama Saloma i mnoge druge.Umro je u Parizu 1900.godine,gdje je i pokopan.
VRSTA DJELA:Sretni kraljević i ostale priče iz ove zbirke nazivaju se suvremenim bajkama. Radnja suvremene bajke je nestvarna.
TEMA DJELA: Sreća nije u posjedovanju.
VRIJEME RADNJE I MJESTO RADNJE: Kao i u svakoj bajci vrijeme i mjesto nisu točno određeni. Radnja ove bajke odvija se u jednom gradu u vrijeme jeseni, tj. početaka zime.
FABULA: 1.Građani se dive kipu i lastavić ostaje u gradu.
2. Susret kraljevića i lastana. Lastan postaje kraljevićev glasnik.
3. Kraljević daruje svoje dragulje i rubine siromasima.
4. Gradonačelnik uklanja kip kraljevića i lastavić umire.
5. Kraljević i lastan su u raju.
GLAVNI LIKOVI:
1. Kraljević- je kip koji stoji visoko nad gradom na visokom stupu. Njegov vanjski izgled je prekrasan.Sav je bio u krašen lističima od zlata.umjesto očiju imao je dva sjajna safira.Sretni kraljević nikada ni u snu ne pomišlja,da bi plakao zbog nečega.

Citat str 7
„Sav je bio ukrašen lističima od žežena zlata.Na mjestu očiju imađeše dva sjajna safira,a krupan rujan rubin blistao na krsnicama njegova mača.“

2.Lastan-mala i obična ptičica,hitrovita i tvrdoglava.pomaže kraljeviću i postaje mu glasnik.Žrtvuje se za siromašne i voli kraljevića.Malom lastaviću je bilo hladnije i hladnije,no on nije htio napustiti kraljevića.I na kraju lastan umire od hladnoće.



Citat str. 16
„ubogom malom Lastanu bivalo sve studenije i studenije,ali ne htjede otiči od kraljevića.“

DNEVNIK ČITANJA:Meni se ova bajka jako dopala jer govori o ljubavi i požrtvanosti mladog Lastana.Sretni kraljević nakon sretnog života otvara svoje oči i srce kako bi vidio patnju siromašnih.Kako bi pomogao siromašnima, pomaže mu hrabra mala ptičica Lastan.Lastan poskida sve rubine,safire i zlato te daruje ih siromasima.Kako je lastanu bilo sve hladnije i hladnije,ali nije htio napustiti kraljevića, jer mu je bio drag.Mali lastavić govori sretnom kraljeviću da odlazi,ali kraljević je mislio da mali lastan ide u Egipat , lastan mu na to odgovori da ide putem smrti i poljubi lastavić kraljevića i padne kod kraljevićevih nogu.Kraljevićevo srce se raspukne na dva djela od tuge i on zajedno s lastavićem pođe u smrt.Jedino što mi se nije svidjelo jest to što je ova bajka bila jako

22.02.2009. u 13:05 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  veljača, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Veljača 2009 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

.........................

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se